Bio sam ubeđen da smo svi,
pred Bogom i pred Alahom, i za života, pogotovo u smrti, jednaki...
Ili
su mrtvi u Srebrenici značajniji od mrtvih u Bratuncu?
Ne slažem se.
Svim nevinim žrtvama odajem
poštu, i za mene, svaka žrtva je podjednako teška.
Bilo s one, ili s ove
strane.
I danas, dve decenije
posle, stigli smo do jedne – KONAČNE istine:
Ko kaže Srebrenica, nikad
ne kaže „Bratunac“.
I?
Tačka.
Niko ne donosi rezolucije o
pobijenim Srbima u Bratuncu i srebreničkom ataru, niko te mrtve čak i ne pominje,
niko se ne klanja senima nevino pobijenih ljudi, čitavih porodica, dece, deda i
baba... Ne…
Za neke, čini se, jeste. Ti
pobijeni u Bratuncu su SRBI, a to nije atraktivna vest!
U Bratuncu su Orićevi
ljudi, da ne kažem muslimani, pobili mnogo ljudi (da ne licitiram i igram se
žrtvama – postoji spisak), ostavili brojna srpska zgarišta u srebreničkom kraju,
zatrli porodice, vekovna ognjišta i prebivališta ljudi koji su pobijeni samo
zato što su Srbi...
Sad, slušam i krstim se:
pojedini kod nas, veći Englezi od Engleza, kažu da BAŠ Aleksandar Vučić MORA da
ode da se pokloni žrtvama u Srebrenici, u kojoj je Boris Tadić kao predsednik
bio pre pet godina. Sprski predsednik bi i ove godine došao, ali na poziv
Tomislava Nikolića da on i Bakir Izetbegović zajedno obiđu srpske i muslimanske
grobove – nije stigao odgovor iz Sarajeva...
Gotovo sve prethodne vlade
u Srbiji su se, istina na različite načine, trudile da nas pomire sa Zapadom,
ali, što bi se reklo - ne mare.
Ova rezolucija koju Velika
Britanija priprema a da nikog sa ovih prostora nije ni priupitala, dokaz je da
je naš put bez alternative u biti – pogrešan i put bez povratka... Sa druge
strane, sa „bogatim“ kolonijalnim iskustvom u Indiji i drugim zemljama,
Britanci su posle Nemaca možda najpozvaniji da o ovoj temi diskutuju.
Sad čitam: Braćo Rusi,
stavite veto?!
Možda i hoće, ali i možda
neće.
A, i zašto bi: zar smo svi
mi već zaboravili šta se usred Beograda na Beogradskom bezbednosnom forumu
zapitao tadašnji ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Konuzin? „Ima li Srba u
ovoj dvorani?“
Da ih je bilo, oni bi mu s
ponosom rekli...Mogao je to da mu odgovori, u ime svih Srba, predsedavajući
Ivan Vejvoda.
Ali, nije: niko nije
stisnuo petlju da u glavnom gradu Srbije kaže: Ja sam Srbin?!
I otkud je dilema. Rusi možda
i hoće, ali možda i neće reći „Njet“!
Zato, i opet:
Da li se iko poklonio
žrtvama u Bratuncu?
Nije!
Da li će?
Neće!
Da li će Velika Britanija,
možda jednog dana, da donese rezoluciju o žrtvama u Bratuncu?
Neće!
Da li će, sem Dodika, neki
od srpskih vladajućih glavešina da ode u Bratunac, a ne Srebrenicu?
Mrka kapa...
Ne bih ovom prilikom ni o
njima, ni o Britancima: svako ima pravo da radi šta misli da mu je najbolje
(osim Srba i Srbije, ali...).
Ovim tekstom, sa precizno
proverenim i nabrojanim imenima i prezimenima, mestima i vremenom pobijenih
Srba ne želimo da stavljamo bilo kakav znak jednakosti između Srebrenice i
Bratunca. Samo želimo da podsetimo da su ljudi, ma koje vere bili, jednaki ili bi trebalo da budu jednaki i pred
Alahom i pred Bogom.
A, da li će Amerikanci ili
Britanci, ti današnji savremeni bogovi rata, doneti bilo kada neku rezoluciju o
nevinim srpskim žrtvama u Bratuncu i selima srebreničkog kraja, iskreno ne
verujem...
Da sasvim dobro znaju šta
je bilo, ali i kako je bilo, znaju!
A to što zarad svojih
geo-političkih igara na brdovitom Balkanu rade, zasad nemaju kome da
odgovaraju.
Ni Bogu, ni Alahu!
Jer, na jednom delu planete
su u ratu sa Alahom, na drugom su u zavadi s Bogom!
Dakle, Britanci, ko bi
rekao, uz odmah iskazanu nesebičnu pomoć i podršku Vučićevih velikih prijatelja
preko Velike bare, pripremaju (novu) rezoluciju o zločinu u Srebrnici, i taj
dan obeležavanja – sredinom jula je, bar tako mediji naklonjeni PPV-u (ali
nikako i predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, naprotiv!) - proglašavaju
„Danom D“ za Srbiju.
Takođe, jasno je da i ovde
u Srbiji ima većih Engleza od samih Engleza: mnoge NVO odmah su zatražile da
Srbija prizna genocid, a izvesne „Žene u crnom” (to su valjda jedine žene u svetu
koje nose crninu, a niko im umro nije) organizovale su javni protest - ćutanjem.
Ali, šta je bilo s ubijenim
Srbima u Bratuncu... srebreničkom kraju, kada je sve počelo na veliki srpski
praznik Đurđevdan?!
Hoće li „Ženke u crnom“ i
za te mučki pobijene Srbe organizovati protest?!
Malo morgen!
Нема коментара:
Постави коментар