понедељак, 17. новембар 2014.

Pare ću Vi vrnem, kad gi obrnem

Nisam baš siguran da li je legendarni Toma Zdravković, dok je pevao “Dotako sam dno života” čitao baš novine, ali sudeći po današnim novinama, koje se, istina, prodaju na kiosku, ali nisu novine – ta profesija je dotakla dno dna!
Ja, koji sam u novinama, već preko četiri decenije, verujte mi na reč, nisam pročitao veću budalaštinu od ove koja glasi:
“Lider SRS-a (dakle dr Vojislav Šešelj) imao plan (valjda pakleni?!) da izazove incident, da isprovocira predsednika Srbije Tomislava Nikolića, a “njegovi” (dakle Šešeljevi) čak su predlagali da ga gađaju (predsednika) jajima?!)
I to baš u Hramu Svetog Save dok se održavala liturgija patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila i patrijarha srpskog Irineja.
Aman bre, Ceco?!
Kako se prvo seti za – jaja?!
Da li je moguće da tvojim gazdama, što ne bih rekao, dugogodišnji zatočenik dvorca Ševeningen, lider Srpske raikalne stranke baš toliko smeta što je u Beogradu a ne u Hagu, što je u Hramu Svetog Save, a ne recimo na Novom groblju?
Ili tvojim nalogodavcima, koji su se, izgleda, toliko ustresli, da se više ne biraju ni način, ni vreme, ni mesto, a Hram jeste sveto mesto, da se opljune po njemu. Misli na Šešelja i spremljena jaja.
Tim pre, što primećujem, a to svako ko nije ćorav vidi, da su se pojedine novine do te mere upregle u jaram da provociraju dr Vojislava Šešelja, svuda i na svakom mestu, pa ako bude trebalo i u Hramu Svetog Save?!
Ne sećam se baš u kojim novinama, ali izbrojao sam ih najmanje tri komada u istom danu, da se oglasila i znamenita Jelena. Karleuša. Koncentrat kolumnističke mudrosti.
Nemam protiv estradne zvezde Jelene Karleuše.
Nemam protiv što se bori na estradi, ali zaista ne razumem niti te novine, još manje te urednike, koji pod indigom fabrikuju pljuvanje po predsedniku Srpske radikalne stranke.
A ta stranka je da podsetim, na poslednjim izborima, bila ispod cenzusa, nije više parlamentarna, a bila je...
Istina, možda će opet biti, ali sve to, čini mi se, ne daje za pravo novinama i novinarkama, da zarad tiraža, ili pre bi se reklo zarad nečijih interesa, sprovode svakodnevni teror nad zdravom pameću.
Nema ništa, kažem, protiv Jece Karleuše, čak volim i da je gledam (slušanje, naravno, nije obavezno) simpatična mi je na sceni, ali to ne znači i u svojim “kolumnama”.
Ona bi, verovatno pala u nesvest kad bih ja pevao ili organizovao solistički koncert, recimo. Ali, u to se ne petljam, jer je profesionalno pevanje ozbiljna profesija koja zahteva i glas i stas...
A u ovoj zemlji ima, i bez Šešelja, čuda neviđena: Recimo vest: Perčević se krio u plakaru?! E, baš je našao gde da se sakrije, ako je naravno, a verovatnio nije, ta vest tačna.
Ili: “Čumeta načeli preko žene, sledi istraga svih njegovih sumnjivih poslova.”
Ima i još bolja vest:
“Advokat pobegao preko podrumskih stepenica”.
Ne nisu to ovi advokati što štrajkuju i što Selakoviću pomeraju pamet i želudac, jok.
Mnogo je benigniji.
Advokat.
Dik advokat.
Dojučerašnji selektor fudbalske reprezentacije Srbije.
Da budem iskren, kad ga je FS Srbije angažovao pomislio sam da će neke čelnike on, Advokat, da brani na sudu?!
Tu mu je, recimo, prvi čovek Crvene zvezde, Zvezdan Terzić, protiv koga se vodi, ako se uopšte vodi, istraga za neke navodne malverzacije.
Čovek je, ako se radi o istom čoveku, bio u bekstvu, pa se vratio. Kako je otišao i kako je došao, to ni “Informer” i “Kurir” i “Alo” ne znaju?!
I op, calnu milionče evrića da bude na slobodi, pa opet op, pa sa Karaburme na Marakanu, pa opet op, op, pa bi da smeni nesmenjivog Karadžića, pa, op, op, op, preuze Zvezdu koja igra, a ja navijam za nju otkad znam za sebe, da se ne uvrede, kao da je iz Vražgrnaca iliti Prćilovice kod Adrovca, koji je u blizini Aleksinca, odmah do Trnjana...
Nego da se vratim na Dika. Advokata. Ispostavi se, iako je došao iz srca Evrope, da je naivan bio kao mađarska sobarica.
Pa, Advokatu nijedan, nema tog trenera na belom svetu koji može ove tipove koji vole da nose dresove, ali ne i da trče i da se znoje, da nauči kako se pika fudbal. .
Ovi sadašnji naši “reprezentativci” su pre za krpenjači ili za igru na male goliće...I tu nisam siguran da bi uspeli, jer sad, najčešće igraju “viktoriju”.
Na jedan gol.
Svoj.
Ovde ne bi pomogao ni Anđeloti ni Murinjo. Ni obojica odjednom, Otišli bi od nas, ali i iz fudbala verovatno zanavek.
Keve mi...
Stalno se u nekadašnjoj “dvojici” raspravljam sa svojim starim drugarom Nedeljkom i rvem oko fudbala: on smatra, ništa bez trnera, a ja da nam je trener nepotreban trošak, jer ne može se bez fudbalera.
A on kaže: igraju u “Čelziju”, Sitiju, Mančesteru, Interu, ali nema ko da ih sastavi...Ali, ne dam se ni ja: seća, se onog slavnog košarkaškog tima koji je harao svetom, sa Kićom, Prajom, Dalipagićem, Ćosićem, Slavnićem, Plećašom...A što se sećam? Pa sa njima bih i ja, košarkaški duduk i analfabeta, osvajao medalje, a u međuvremenu bih tokom utakmive skoknuio na vinjače, iliti na pivce.
Ali, da se vrnem na – novine.
Vreme je za penziju!
Makar i ovu Vučićevu!
Umanjenu.
Na neodređeno vreme.
Ili, ko zna, što je imao običaj da kaže, “čuveni bankar” iz Paraćina, roletnar po profesiji: “Pare će Vi vrnem, kad gi obrnem!”
Haug!

Нема коментара:

Постави коментар